Glazbena baština

Razvoj liturgijske glazbe u franjevačkim samostanima naše Provincije Presvetog Otkupitelja (ranije Bosna Srebrena) snažno su obilježile Sambukanske generalne konstitucije iz 1663. godine, koje su stavljale glavni naglasak na gregorijansko pjevanje. Uz to, na glazbenu kulturu dalmatinskih fratara duboko je utjecala tradicija venecijanskog i padovanskog franjevačkog kruga.

O visokoj glazbenoj pismenosti i brizi za liturgijsko pjevanje svjedoče vrijedni rukopisni kodeksi koje Visovac i danas čuva:

– Liber usualis – rukopisna zbirka napjeva gregorijanskog korala za misu, časoslov i ostale obrede, nastala krajem 16. stoljeća
– Rukopis Josepha Marije Cordansa iz 1745., napisan u Veneciji posebno za visovački samostan
– Kantual C fra Petra Kneževića iz 1768. godine
– Rukopisna kajdanka za orguljaše iz Brescije, datirana 1757. godine

Neizostavan dio visovačke glazbene baštine jesu i samostanske orgulje. One su dovršene 1771. godine, a izradio ih je Francesco Dacci stariji, jedan od najnadarenijih učenika našeg znamenitog franjevačkog graditelja orgulja fra Petra Nakića. Do danas su ostale potpuno očuvane i redovito se koriste u liturgiji, čineći Visovac jednim od rijetkih mjesta gdje se franjevačka glazbena tradicija 18. stoljeća može čuti upravo onako kako je tada zvučala.