Muzej samostana Visovac
Iznimno vrijedan muzej samostana
Muzej
Uz bogatu knjižnicu i arhiv, samostan Visovac ponosi se i malim, ali iznimno vrijednim muzejom koji je tijekom turističke sezone otvoren za sve posjetitelje. U njemu se na jednom mjestu okupljaju svjedoci šestostoljetne franjevačke prisutnosti na otoku: arheološki nalazi iz okolice Visovca i Krke, najljepše umjetničke slike iz samostanske zbirke, rijetke knjige i rukopisi, te dragocjeni primjerci liturgijskog ruha i posuđa koji sežu čak do 16. i 17. stoljeća.
Posjetitelji mogu izbliza vidjeti originalnu sliku Gospe Visovačke iz 1576., sablju Vuka Mandušića, turske fermane, prekrasne barokne kaleže, rukom vezeno misno ruho s najfinijim čipkama, radove u sedefu i brojne druge predmete koji su stoljećima služili molitvi, ali i obrani vjere u teškim vremenima turskih i ratnih prijetnji.
Muzej nije samo izložbeni prostor – on je živo svjedočanstvo o tome kako je mali otočić usred Krke uspio sačuvati i duhovnu i materijalnu kulturu hrvatskog naroda, postavši tako jedan od najvrjednijih sakralnih i kulturnih dragulja Dalmacije. Svaki predmet u njemu priča vlastitu priču o vjeri, otporu, umjetnosti i neprekinutom franjevačkom životu koji traje od 1445. do današnjih dana.
Knjižnica i zbirka
Visovačka knjižnica, iako skromnih dimenzija, ubraja se među najdragocjenije franjevačke knjižnice u Hrvatskoj. Njezin je temelj postavio mp. Ivan Vucić koji je 1751. darovao samostanu veliki broj knjiga raznih autora. Godine 1781. fra Mijo Bilušić iz Promine uredio je postojeći fond i zaštitio police žičanim rešetkama. Kada je početkom 20. stoljeća sagrađeno novo samostansko krilo, knjižnica je smještena u prostranu prizemnu dvoranu s ormarima od stakla.
Najveći raritet među trima inkunabulama jest Ezopove basne tiskane 1487. u Bresci, djelo dubrovačkog štampara Dobriše Dobričevića s Lastova. Uz strane knjige, knjižnica čuva brojne hrvatske dragocjenosti: više primjeraka Divkovićevih Besjeda (1616. i 1704.), Orbinijevo Ogledalo duhovno (1628.), drugo izdanje Marulićeve Judite (1627.), Epistole i evanđelja Benedikta Zborovčića (1543.), glagoljski rukopisni brevijar, filozofske i teološke rukopise, propovijedi na hrvatskom i talijanskom, radove G. Vinjalića, S. Zlatovića i P. Bačića, crkvene kompozicije i nabožne pjesme fra Petra Kneževića i fra Paškala Jukića, te latinsko-talijansko-hrvatske rječnike i gramatike.
Samostanski arhiv sadrži dokumente od neprocjenjive važnosti ne samo za Visovac nego i za širu povijest Dalmacije. Posebno se ističe jedna od najvećih zbirki turskih isprava u Hrvatskoj – ukupno 620 dokumenata.
Muzejska zbirka – blago otvoreno posjetiteljima
U zbirci je izloženo bogato crkveno ruho s iznimno vrijednim rukom rađenim čipkama, liturgijsko posuđe, barokni kaleži i oltarske tablice te dva procesionalna križa – jedan gotički, drugi barokni.
Među umjetninama prednjači originalna Gospa Visovačka signirana „P. F. F. 1576.“, koja je prema predaji donesena iz Sutjeske, 1648. prenesena u Šibenik i naposljetku vraćena na otok 1876. Uz nju su izložene Posljednja večera na drvu (madoner, 18. st.), Kristova glava i Bogorodica (kretsko-mletačka škola, 17. st.), veliko Krunjenje Gospino ili Sveci u slavi (18. st.), slika sv. Franje ili sv. Petra Alkantarskog u španjolskom baroknom stilu, sv. Dominik te sveci Petar i Juraj, sve iz 18. stoljeća. Posebno su atraktivni radovi u sedefu, među kojima se ističe vješto izrađeno Marijino Navještenje.
Iz knjižnice i arhiva izloženi su najvrjedniji eksponati: ferman sultana Mehmeda IV. iz 1674., katastarska karta Visovačkog jezera koju je 1739. izradio šibenski mjernik Filip Deffrateo, ostaci rimske cigle, uljanice i koplja. Među oružjem posebno mjesto zauzima sablja narodnog junaka Vuka Mandušića.
Tako knjižnica, arhiv i muzejska zbirka zajedno čine jedan od najsačuvanijih i najbogatijih franjevačkih kulturnih kompleksa u Hrvatskoj.
Glazbena baština
Razvoj liturgijske glazbe u franjevačkim samostanima naše Provincije Presvetog Otkupitelja (ranije Bosna Srebrena) snažno su obilježile Sambukanske generalne konstitucije iz 1663. godine, koje su stavljale glavni naglasak na gregorijansko pjevanje. Uz to, na glazbenu kulturu dalmatinskih fratara duboko je utjecala tradicija venecijanskog i padovanskog franjevačkog kruga.
O visokoj glazbenoj pismenosti i brizi za liturgijsko pjevanje svjedoče vrijedni rukopisni kodeksi koje Visovac i danas čuva:
– Liber usualis – rukopisna zbirka napjeva gregorijanskog korala za misu, časoslov i ostale obrede, nastala krajem 16. stoljeća
– Rukopis Josepha Marije Cordansa iz 1745., napisan u Veneciji posebno za visovački samostan
– Kantual C fra Petra Kneževića iz 1768. godine
– Rukopisna kajdanka za orguljaše iz Brescije, datirana 1757. godine
Neizostavan dio visovačke glazbene baštine jesu i samostanske orgulje. One su dovršene 1771. godine, a izradio ih je Francesco Dacci stariji, jedan od najnadarenijih učenika našeg znamenitog franjevačkog graditelja orgulja fra Petra Nakića. Do danas su ostale potpuno očuvane i redovito se koriste u liturgiji, čineći Visovac jednim od rijetkih mjesta gdje se franjevačka glazbena tradicija 18. stoljeća može čuti upravo onako kako je tada zvučala.