O Visovcu
Povijest otočića i samostana kroz godine
Počeci: Od Bila Stine do augustinskog pustinjaštva
Visovac se u najstarijim dokumentima spominje kao Bila Stina. Tijekom srednjeg vijeka uživao je zaštitu brojnih hrvatskih plemićkih obitelji, a najznačajniji su bili Šubići. Vjeruje se da je ban Pavao Šubić Bribirski darovao ovaj otočić pustinjacima sv. Augustina, koji su tu podigli mali samostan i crkvicu posvećenu sv. Pavlu Pustinjaku.
Dolazak franjevaca (oko 1445.)
Nakon što su augustinci napustili otok, oko 1445. na Visovac dolaze franjevci Bosanske vikarije. Dolaze u vrijeme velikog osmanskog prodora u Europu i postupnog pada hrvatskih zemalja pod tursku vlast. Iako su 1463. od sultana Mehmeda II. Osvajača dobili čuvenu ahdnamu kojom im se jamči zaštita i sloboda vjerskog djelovanja, u stvarnosti su često bili proganjani, pljačkani i ubijani.
Višestruka napuštanja i povratci
Zbog ratova i nevolja fratri su više puta morali privremeno napuštati Visovac:
1639. – zbog velike gladi preselili su se u Drniš
1648.–1672. – za vrijeme Kandijskog rata bježali su u Šibenik
Čim bi se uvjeti popravili, uvijek su se vraćali.
Franjevci u borbi protiv Turaka
Fratri nisu bili samo žrtve – aktivno su sudjelovali u otporu:
– organizirali su kršćanski puk u okolici i pomagali mletačkoj vojsci
– fra Andrija Resić tijekom Morejskog rata (1684.–1699.) pokazao je mletačkim inženjerima skriveni put do Knina, što je bilo ključno za oslobođenje grada
Visovac kao sjedište novicijata
Zahvaljujući prirodnoj osami i zaštiti, Visovac je već od 1568. prepoznat kao idealno mjesto za franjevački novicijat. Iako je zbog ratova više puta premještan, najduže i najčešće djelovao je upravo ovdje – i djeluje i danas.
Bizarna podjela otoka u 20. stoljeću
Mali otočić doživio je i apsurdne povijesne trenutke:
– Nakon Prvoga svjetskog rata podijeljen između Italije i Države SHS
– Za Drugoga svjetskog rata ponovno podijeljen – između Italije i NDH
Pod pritiskom u socijalističkoj Jugoslaviji
U vrijeme SFRJ Crkva i visovački fratri bili su pod stalnim nadzorom i pritiskom vlasti. UDBA je 1950-ih zaplijenila vrijednu samostansku kroniku, koja im je vraćena tek 1994. godine.
Visovac u Domovinskom ratu (1991.–1995.)
Već 1990. na zidu samostana osvanuo je grafit „Ovo je Srbija“. Tijekom rata otok je bio pod stalnom prijetnjom granatiranja JNA i srpskih snaga. Novicijat je evakuiran, a na Visovcu je ostalo samo troje fratara i dvojica bogoslova.
Zaključak – riječi Ivana Aralice
„Odozgo ga pogledajte i silazite mu hodom – časteći ga!“ Ta rečenica Ivana Aralice savršeno sažima skromnu ljepotu i ogromnu duhovnu snagu ovog otoka koji je kroz stoljeća ratova, progona i podjela ostao neugasivi čuvar hrvatske vjere i narodnog identiteta.