Franjevački samostan Majke od Milosti
Kratka povijest samostana na Visovcu
Najstariji počeci: Augustinska crkva i samostan (14. stoljeće)
Najstariji sakralni objekti na Visovcu podignuti su u 14. stoljeću od strane pustinjaka sv. Augustina. Riječ je o malenoj crkvi i samostanu. Crkva se nalazila otprilike na mjestu današnje sakristije, dok je samostan vjerojatno bio na prostoru današnje crkve, ali znatno manjih dimenzija.
Prvi detaljni opis iz 1640. godine
Jedan od najstarijih sačuvanih opisa potječe iz pera fra Pavla Pelizzerija Rovinjanina iz 1640. godine. On crkvu opisuje kao „srednje lijepu“ (mediocre bella), a posebno ističe raskošna korska sjedala (veramente vistoso).
Samostan se sastojao od:
– velike kuće s 16 spavaonica
– masivnih kamenih stuba i vanjskog trijema
– konaka za Turke
– manje kuće za siromahe
– gospodarskog objekta
Kandijski rat i privremeni gubitak Visovca (1648.–1674.)
Tijekom Kandijskog rata franjevci su 1648. morali napustiti otok. U tom razdoblju Visovac je čak i prodan. Tek fermanom iz 1674. otok je vraćen franjevcima, što je omogućilo početak velike obnove.
Velika obnova crkve i zvonika (1674.–1802.)
Obnova crkve započela je odmah nakon povratka, a dovršena je 1725. godine za vrijeme gvardijanstva fra Pavla Nikolića, što potvrđuje natpis na crkvi. Gradnja zvonika započela je u isto razdoblje, ali se odužila zbog loše kvalitete prvotnog kamena, pa je zvonik konačno dovršen tek 1802. godine.
Stari klaustar i njegov razvoj
U 15. stoljeću podignut je najstariji dio samostanskog klaustra s masivnim, kratkim stupovima iskošenih rubova. Fra Pavao Rovinjanin 1640. godine opisuje samostan kao „grubu kućetinu“ s oko šesnaest soba, do koje se prilazi preko kamenih stuba i daske. Tijekom Kandijskog rata (1648.–1672.) samostan je spaljen. U prvoj polovici 18. stoljeća podignuto je prvo novo krilo, zvano Babuša po graditelju fra Tomi Babiću. Godine 1755. izgrađeni su bunar i trijem na četiri vitka stupa.
Modernizacija početkom 20. stoljeća
Današnji monumentalni izgled samostan dobiva u razdoblju od 1905. do 1911. kada je podignuto veliko novo krilo.
Obnove tijekom 20. stoljeća i seizmičko učvršćivanje
Tijekom cijelog 20. stoljeća kontinuirano se radilo na samostanu, crkvi i okolišu. Najopsežnija obnova dogodila se 1988. godine, nakon razornog potresa 1986., kada su sve visovačke građevine temeljito učvršćene kako bi mogle izdržati jače potrese na ovom seizmički aktivnom području.
Tako je mali otočić kroz sedam stoljeća od skromne augustinske pustinjačke nastambe prerastao u jedan od najljepših i najznačajnijih franjevačkih samostanskih kompleksa u Hrvatskoj.