S dolaskom proljeća priroda se ponovno budi. Dani postaju dulji, a tišina otoka ispunja se svježinom novoga života i ljepotom prirode koja svake godine iznova svjedoči Božju dobrotu. U tom ozračju obnove i nade braća franjevci na Visovcu nastavljaju svoju molitvu, služenje i gostoprimstvo prema svim hodočasnicima i posjetiteljima. Samostan na Visovcu stoljećima je mjesto mira, tišine, susreta s Bogom i predaha za dušu, gdje se u jednostavnosti franjevačkog života čuva duh sv. Franje Asiškoga. Proljeće nas stoga podsjeća da se, zajedno s prirodom, i naše srce može obnoviti u vjeri, molitvi i zahvalnosti Bogu.
